Možda ćeš se jednom uveče pojavit Prekrasna, u plavom, Ne sluteći da si svoju svjetlost lila Mojom davnom javom, I ja, koji pišem srcem punim tebe Ove čudne rime, Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti, Niti tvoje ime! Ako ti ne ide sa riječima, probaj sa ovim stihovima i nećeš pogriješiti.
Ali za lirski subjekat Svet postoji zbog Ane.
Ne umire li cveće u tvom cvetnjaku nikada blago u prašini? Da sam znala da je to samo san, nikada se ne Bih probudila.
Tiho, o tiho govori mi jesen Tiho, o tiho govori mi jesen: Šuštanjem lišća i šapatom kiše.
Nogom brojim stepeniške, Dan ponesem ispod miške, Sve zbog jedne drugariške.
Jer mi ne bljesne mjesec da sne ne donese o lijepoj Annabel Lee kada zvijezde se stvore vidim kako gore tek oÄi Annabel Lee.