Tako se sulja i propada ovaj naš svet, zajedno sa čovekom i svim što je njegovo, a to spuštanje i propadanje praćeno je, kao varljivom muzikom, našim osećanjima stalnosti i neprolaznosti našega života.
Ta euforija nas brzo i sigurno udaljuje sa puta svakog ličnog moralnog usavršavanja, i stvara od nas, u manjoj ili većoj meri, strašne i nemilosrdne sudije, pa čak i krvnike.
To je obično ona koja je nama lično, u ma kom pogledu, štetna ili neprijatna.